Od g-đe Maje Odrčić Mikulić, prof. Privremene pročelnice, Upravnog odjela za civilno društvo i ljudska prava, Međimurske županije zaprimili smo obavijest da je na mrežnim stranicama Međimurske županije objavljen je Javni poziv za podnošenje zahtjeva za dodjelu dara u naravi u obliku poklon bona hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata s područja Međimurske županije. Pravo na podnošenje zahtjeva imaju hrvatski branitelji iz Domovinskog rata koji su državljani RH s prebivalištem na području Međimurske županije koji su korisnici:

S obzirom na dezinformacije koje su se pojavile u javnom prostoru vezano za uvećanje mirovina hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata ovisno o vremenu provedenom u borbenom sektoru, donosimo obavijest u nastavku:

Mjera povećanja mirovine odnosi se samo na hrvatske branitelje koji ostvaruju pravo na najnižu mirovinu, budući da im je ista uz dodatak za dane provedene u borbenom sektoru veća od njihove utvrđene mirovine.

Malo tko u Gornjem Međimurju nije čuo za Rakovu grabu (naziv je dobila po rakovima koji su živjeli u gornjem toku Trnave) u Vugrišincu, ali malo tko zna da tu od rođenja do danas živi Dražen Bogdan, a supruga Jelena je došla čak s druge strane Međimurja, iz Goričana.  Naizgled sasvim obična priča jednog Međimurca, čemu Dražen doprinosi svojom skromnošću i ljubavi prema "čmelicama", kćerkici Emi i supruzi Jeleni. 

Ovih dana sam imao priliku obići svih sedam Kaštela i Solin, onako bez obaveza turističkim okom. Oduševila me sačuvanost povijesti u urbanim sredinama. To je ljubav prema Domovini, ljubav prema svojim korijenima, poštovanje i ponos na prošlost, kako bi se gradila bolja budućnost. Nisam mogao propustiti priliku da ne odem na Malačku odati počast onima koji su svoje živote ugradili u temelje Lijepe naše. 

Prošlo je nešto više od mjesec dana od Svjetskog nogometnog prvenstva i velikog dočeka igrača. Nogomet je opet aktualan jer su naši reprezentativci saznali kako će izgledati njihov daljnji put u Ligi nacija. Također, hrvatska trobojnica, šahovnica i stihovi o Lijepoj našoj napunili su ponovo svaki kutak domovine. Mnogi građani vjerno su pratili i rukometnu reprezentaciju koja se ovih dana vratila deveta na Svjetskom prvenstvu.

Danas ću prvi puta na svom profilu napisati nešto o onome što me opterećuje posljednjih 25 godina. To je mišljenje o hrvatskim braniteljima.

Pa početi ću!

Vraćaju se vojnici, nema više rata. U starom Rimu kad su se legije vračale ,Rim je drhtao. Zašto? Krv, znoj i suze legionara bili su zalog prosperiteta, mira i sigurnosti građanima Rima. Što su oni činili? Dodjeljivali im imanja, robove, gradili za njih najljepše gradove sa termama u zahvalu za njihovo služenje.

Što je onda zapravo ostalo od nekad slavne hrvatske garde? Ostalo je sjećanje na 8379 poginulih, 437 nestalih, 55.765 ranjenih, 3277 onih koji su u miru sebi oduzeli život. Ostala su djeca crvene buržoazije koja danas imaju Hrvatsku. Kako su to do jučer hrabri ratnici i zapovjednici pokazali tako nisku razinu samopoštovanja prodajući osobni integritet dezerterima i ratnim profiterima, postajući mrtve duše, a često i korisni idioti u rukama tajkunsko-političkih kartela.

Na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pronašli smo podatke o zdravstvenom stanju i korištenju zdravstvene zaštite hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Prema tim podacima, u 2021. godini od 6.730 umrlih branitelja, njih 3.522, odnosno 52,3 posto, umrlo je u dobi od 65 i više godina. Na prvom mjestu bolesti od koje umiru branitelji su se našle novotvorine, odnosno tumori, dok su na drugom mjestu bolesti krvožilnog sustava.